American Bee Journal, February, 1977, Vol. 117 (2): 76, 77

ROY J. BARKER
U. S. Dept. of Agriculture, Bee Research Laboratory
2000 E. Allen Road, Tucson, Arizona 85719

SAŽETAK

Raspravlja se o šećerima koji štete pčelama i o nečistoćama u komercijalnim šećerima. Nema boljeg šećera od čiste saharoze.

Cijena je od primarnog značaja u proizvodnji hrane. No, sladak okus jeftinoće može biti brzo zamijenjen gorkim zbog nedostataka tih jeftinih proizvoda. Visoke cijene stolnog šećera (saharoze) i konjuktura na tržištu meda zahtijevaju od pčelara da iznalaze jeftinije izvore prihrane za svoje pčele. Neki nadomjesci za stolni šećer su ispunili očekivanja, dok drugi nisu. Čimbenici koji ograničavaju učinkovitost ugljikohidrata u prihrani pčela ne mogu se objasniti nazivom proizvoda, već ih je potrebno bolje razumjeti. Neki šećeri koji su hranjivi za sisavce mogu biti štetni za pčele. Razmatranja o toksinima u šećerima trebala bi pružiti uvid u neke probleme u prihrani pčela medarica.

Od 13.-14. studenog 2010.  u Hotelu Katarina (gospodarska zona Podi), Dugopolje (kod Splita) održat će se 1. međunarodni pčelarski sajam „Dalmatina", a drugi dan, u nedjelju 14. studenog, u 10:45 Pavel Zdešar iz Slovenije govoriti će na temu „Kako smanjiti gubitke pčela i povećati prinose u pčelarstvu"

Na razvojnu, uzgojnu i pašnu pčelarsku sezonu moramo biti tehnički, organizacijski i radno pripravljeni četiri do šest tjedana prije, jer je fenološki razvoj brži no što je to bio prijašnjih godina. Svoje zadače prilagodimo promijenjenom fenološkom i vremenskom ritmu i ne ravnajmo se po starim datumima!

Uspjeh moramo doseći blagovremeno već u proljeće. Na većini područja pčele iskoriste glavne paše do približno 20. srpnja, a to je do konca lipove i kestenove paše. U godinama, kad zamedi crnogorica, pašu iskoristimo i u prvom dijelu kolovoza. Iscrpljivanje pčelinjih društava i pabirčenje na nepouzdanoj kasnoj jelovoj paši ne preporučamo!

Svi tehnološki, uzgojni, prehrambeni i zdravstveni zahvati moraju nužno biti podređeni cilju postizanja najveće moguće brojnosti pčelinjeg društva u svako doba godine. To vrijedi posebice za pašno razdoblje i potom za zadržavanje brojnosti po ljetu, jeseni i zimi! Društva dijelimo, razrojavamo, radimo umjetne rojeve ili ih na različite načine razmnožavamo samo do Ivandana odnosno najdalje do sredine kestenove paše. Potom im do prvih dana rujna osiguramo potpunu razvojnu opskrbu. Uzimimo samo vitalna društva koja su sposobna prezimiti, najmanje u potpuno popunjenom cijelom nastavku. Proizvodna društva u pravilu uzimimo u dva nastavka izgrađenog plodišnog saća, a pri nižim visinama saća (Farar i sl.- op dr) u tri nastavka.

„Dobar dan

Pomalo radim na pčelinjaku i veseli me to. Jučer je prijatelja kroz mrežu ubola pčela u vrh nosa. Ne izgleda baš reprezentativno. Možda bi bilo dobro da na stranicu stavite nešto o šumećim tabletama kalcija koje navodno sprečavaju otoke. Moguće postoji još nešto iz narodne medicine protiv oteklina.
Pozdrav
BB"

Napisao: mr.sc.Kristijan Jusić, francuski pčelar naših korjena koji pčelari u Parku prirode « Haute Vallée de Chevreuse »  nedaleko Pariza.

Jedan pčelar i autor je rekao : « pčelama nismo pomogli kad smo ih smjestili u košnice, a još manje smo im pomogli kad smo im dodali hranilice »

Prije petnaest godina kad sam počeo pčelariti s francuskom crnom pčelom (apis melifera melifera), rijetko sam ih trebao hraniti, ustvari skoro nikada, no kad su počele razmjene pasmina pčela s kolegama, ili kad su kolege počeli koristiti strane pasmine poput Buckfastove ili talijanske, onda se situacija znamenito promijenila. Fratar Adam u svojoj selekciji je uvijek poštivao tu prirodnu strogoću da se pčele trebaju što manje prihranjivati, i da trebaju biti nezavisne o čovjekovoj brizi, no malo je ostalo od njegove selekcije, jer nasljednici njegove pasmine su krenuli suprotnim smjerom, i kako je u zadnjem desetljeću nestašica meda na tržištu, prihrana pčela se također izmijenila koje kakvim sirupima na kukuruznoj bazi (škrob). Pčelari (barem veći dio u Francuskoj) su kompletno zaboravili da po normali jedino četiri prirodna sastojka ulaze u pčelinje društvo, a to su: voda, pelud, nektar, i propolis.

Tako se danas može čuti besmislene ideje i teorije da sirup može zamijeniti med i njegova svojstva. Druga interesantna pojava jest da je Fratar Adam selekcionirao pčelu koja vrlo malo propolizira, jer je smatrao da zalijepljeni okviri smetaju pri radu. Propolis ima svoja značenja u zajednici, i djeluje skupa s medom poput antibakterijskog štitnika.