Napisao: mr.sc.Kristijan Jusić, francuski pčelar naših korjena koji pčelari u Parku prirode « Haute Vallée de Chevreuse »  nedaleko Pariza.

Jedan pčelar i autor je rekao : « pčelama nismo pomogli kad smo ih smjestili u košnice, a još manje smo im pomogli kad smo im dodali hranilice »

Prije petnaest godina kad sam počeo pčelariti s francuskom crnom pčelom (apis melifera melifera), rijetko sam ih trebao hraniti, ustvari skoro nikada, no kad su počele razmjene pasmina pčela s kolegama, ili kad su kolege počeli koristiti strane pasmine poput Buckfastove ili talijanske, onda se situacija znamenito promijenila. Fratar Adam u svojoj selekciji je uvijek poštivao tu prirodnu strogoću da se pčele trebaju što manje prihranjivati, i da trebaju biti nezavisne o čovjekovoj brizi, no malo je ostalo od njegove selekcije, jer nasljednici njegove pasmine su krenuli suprotnim smjerom, i kako je u zadnjem desetljeću nestašica meda na tržištu, prihrana pčela se također izmijenila koje kakvim sirupima na kukuruznoj bazi (škrob). Pčelari (barem veći dio u Francuskoj) su kompletno zaboravili da po normali jedino četiri prirodna sastojka ulaze u pčelinje društvo, a to su: voda, pelud, nektar, i propolis.

Tako se danas može čuti besmislene ideje i teorije da sirup može zamijeniti med i njegova svojstva. Druga interesantna pojava jest da je Fratar Adam selekcionirao pčelu koja vrlo malo propolizira, jer je smatrao da zalijepljeni okviri smetaju pri radu. Propolis ima svoja značenja u zajednici, i djeluje skupa s medom poput antibakterijskog štitnika.

Imao sam prilike isprobati razne tehnike prihranjivanja, šećer, industrijski sirupi (na bazi škroba), sojino brašno, i kuhani šećer u pogačama, tzv. kandi. Primijetio sam da je šećerni sirup bolje prihvaćen od industrijskog sirupa, no danas uz klimatske promjene i te križane pasmine koje nemaju smisao za čuvanje zalihe hrane (normalno kad ih većinom profesionalnih uzgajača bezmjerno hrane sirupima. Selekcija i proizvodnja, ne idu zajedno, proizvodnja je cilj, a selekcija usmjerenje do cilja, i na kraju se dogodi suprotno), često se dogodi da u kolovozu je nestašica nektara zbog loših klimatskih uvjeta, i društva se znaju pokazati u rujnu bez velikih zaliha meda, onda je potrebno prehraniti za pripremu zimovanja. Iskustvo je pokazalo, u ovom djelu Evrope, da sirupi (svih kategorija) nemaju istu energetsku moć poput meda, zajednice su znale ispiti zalihe sirupa (po 15kg) bez ikakve učinkovitosti, jedina učinkovitost je bila zarada za prodavača sirupa L. A izlazi iz zimovanja su se pokazali vrlo loši (gubitak društava, smanjena društva, iscrpljenost). Očito su to bili prepoznatljivi znakovi lošeg zimovanja.

Tim detaljem sam potaknuo kolege, koji su također počeli mijenjati način prihranjivanja, jer sve je povezano. Nema selekcije ako je prihranjivanje u pitanju, no ako se do toga mora doći bolje je poštivati pčelinji prirodni način prehrane (to je također u skladu s eko pčelarskim pravilnikom), a to jest medom. Može biti medeni sirup 50% ili 80% (normalno treba se paziti da slučajno nemate američku gnjiloću) s dodatkom ili bez dodataka peludi, ili čisti med (priprema zimovanja). Najbolje je smanjiti leto i hraniti predvečer da bi se izbjegao grabež.

Tu također imamo objašnjenje, kolege koji rade s talijanskom pčelom često se sukobljavaju s grabežom, pošto imaju velike pčelinjake (po broju košnica), ne mogu ih sve prehraniti predvečer, možda je i tu razlog zašto su skloni koristiti industrijske sirupe ? ?

Nakon svih tih raznih iskustva, došao sam do zaključka da ne bismo trebali izmišljati koje kakve neprikladne načine prihranjivanja nego poštivati pčelu i njezinu « tradiciju po pitanju prehrane ». Ponavljam bolje bi bilo što manje i čak nikada ne prihranjivati, no danas s novim klimatskim uvjetima, možda to zvuči previše idilično

Tako sam prije dvije godine pokrenuo prihranu mednim pogačama. Pčele su prihranjene medom početkom rujna, ali kako je rekao vaš kolega neki dan, ako je moguće uzeti i staviti sa strane okvire meda za vrijeme paše i vratiti ih na jesen, to je još bolje, no tu ima dosta manipulacija, i sve ovisi o broju pčelinjaka s kojim raspolažete. Najbolje je pripremiti medne pogače pri vrcanju nakon što se med staloži. Sad ovisi o vrsti meda, bolje bi bilo raditi s medom koji kristalizira, tako da ga pčele mogu grickati malo po malo. Ako ostane tekući, probije se dvije ili tri rupice kroz najlon pri postavljanju. Na slikama možete vidjeti postupak. Trebate mašinicu za švasanje najlonskih vrećica za smrzavanje, to ćete naći kod Metroa (oko 75 eura), a vrećice se prodaju po 100 komada (10 eura), to su jače pošiljke, mislim deblje su, med se puni u vrećicu, 1Kg do 2Kg, ovisi o veličini vrećice. Nakon toga isprazniti zrak, što više, i zatvoriti sa švas mašinicom, za svaku sigurnost, potrebno je ponekad zašvasati dva reda, mislim dva puta. Mogu se postaviti na klupko pčela, ili na gornju ploču s rupom u sredini.

Ove medne pogače osiguravaju klimatska iznenađenja i pčelarovu savjest , najbolje je ih prihraniti s vagom ako ne barem kontrolirati, prije zimovanja, kolegi koji su u Pyrénéesima (područje slično našemu) računaju 38 kg za Dadant Blattovu s 10 okvira.