HUP Pčelinjak u suradnji s zastupnikom Gradske Skupštine Grada Zagreba g. Renatom Petekom u proceduru je uputila prijedlog za dozvolu Urbanog pčelarstva. Prijedlog je odbijen.

Nakon odbijanja čitam izjave oduševljenja po raznim portalima a od strane Udruge Prijatelj životinja koji svesrdno pozdravljaju ovu odluku.

OK, imaju na to pravo, ali...

Čitam njihove izjave i ne vjerujem koliko neznanje kod njih vlada, pa čak, mogao bih reći da je i velika količina laži izrečena, ne znam da li iz neznanja ili namjerno.

Idemo redom.

Prvo ću prenijeti par komentara koje sam dobio nakon čitanja njihovih izjava:

Tko su ti Prijatelji životinja? Koje divlje pčele zastupaju? Zagreb je na karti najzelenijih gradova pa onda na koje monokulture se pozivaju. Zagreb s takvim prijateljima može biti i dalje samo provincija.

Mislim da nebum zdurala da dotičnom gospodinu ne pošaljem neku porukicu uz sliku hotela za "divlje" pčele i košnice na Lukinom pčelinjaku. Čitajući obrazloženja Prijatelja životinja nisam bila sigurna dal da se smijem ili plačem na toliku količinu gluposti koje, ne samo da nemaju veze s znanošću, nego i zdravim razumom. Jadni naš Zagreb na koju je elitu spao.

Ma problem je u nesposobnosti ovih koji su se uhljebili, i sad ih gledamo kako se sramote u svom neznanju. A mi sad kao očekujemo nešto da naprave za nas. Njima je u interesu samo održavati stanje kakvo je sad, jer da bi nešto promijenili trebalo bi raditi, preuzeti odgovornost i donositi odluke. A njima je super ovako, ništa se ne radi placa ide.

...

Onda idemo dalje.

Kao laž ističem izjavu da nas zanimaju samo medonosne pčele a da o solitarnim pčelama i ostalim oprašivačima ne vodimo brigu. Vrlo zanimljivo ako uzmemo u obzir da u Pčelarskoj školi, koje smo i mi jedan od organizatora, imamo posebnu cjelinu o solitarnim pčelama i ostalim oprašivačima. Nadalje, članica naše HUP Pčelinjak je između ostalih i Školska zadruga OŠ Marije Jurić Zagorke iz Zagreba koja djeluje pod imenom Pčelinja školica. Djecu smo proljetos vodili na Zadarsko sveučilište na Festival znanosti gdje smo, gle čuda, radili nastambe za solitarne pčele i učili o  istima. Iz objava Prijatelja životinja vidi se opće neznanje i po ovom pitanju. Pričaju o problemu bioraznolikosti te da zbog toga nestaju solitarne pčele što svakako nema veze sa istinom. Solitarne pčele nestaju između ostalog i zbog modernih načina grasdnje. Kao što znamo više se ne upotrebljava trstika koja je njihovo stanište. Pozivaju na kupnju hotela za kukce a ne znaju da to što kupimo baš i nije prikladno za solitarne pčele. Osim navedenog solitarne pčele također napadaju razne bolesti te postoje postupci kako to prevenirati. Ukoliko su voljni naučiti organizirati ćemo predavanje za njih kod kolege koji se bavi isključivo solitarnim pčelama.

Idemo dalje. Našu medonosnu pčelu također napadaju razne bolesti. Imamo pčele koje slobodno žive bez nadzora u Gradu Zagrebu i svake se godine nekontrolirano roje. Ovdje ću samo napomenuti da kao voditelj Gradske Pčelarske Službe imam relevantne podatke da se u zadnje dvije godine broj rojeva prepolovio.

Treba li nas to brinuti?

Kad smo već kod rojenja onda ćemo koju riječ i o tome.

Pčele, kao i sva druga živa bića, imaju razvijen nagon za razmnožavanjem. To je nagon za opstankom. Pčele koje bez nadzora žive u Gradu Zagrebu, a prema našim procjenama samo u užem centru živi oko 500 zajednica, nekontrolirano se roje te tako predstavljaju ugrozu za građane Grada Zagreba. Možete vidjeti interaktivnu kartu rojenja, koja se još dopunjuje, na https://www.pcelinjak.hr/index.php/zbrinjavanje-rojeva-zagreb , za sada je obuhvaćeno samo zadnjih godinu i pol.

Inače, mi pčelari, zlostavljači i izrabljivači pčela, naše pčele ne kastriramo i ne steriliziramo, u stvari je to i nemoguće, kao neki svoje kućne ljubimce.

Mi pčelari, zlostavljači i izrabljivači pčela, to spriječavamo tehnologijom pčelarenja, odnosno razrojavamo pčele u kontroliranim uvjetima. Što je humanije?

Mi pčelari, zlostavljači i izrabljivači pčela, u bespašnom razdoblju koje je sve češće uslijed klimatskih promjena, hranimo naše pčelice, vodimo brigu o njihovom zdravlju itd. Navesti ću samo primjer kolege pčelara koji je došao na svoj pčelinjak, vidio da mu je puno zajednica umrlo, da umrlo-jer jedino pčela od svih životinja ima pravo umirati, na mjestu umro, srce nije izdržalo tu tugu. Inače, pokojni kolega Jarni o kojem pričam je bio jedan od aktivnijih članova pčelarskog dežurstva koje uklanja rojeve iz Grada Zagreba na neinvazivan način, te mu je zbog njegovih aktivnosti i sam pokojni gradonačelnik Bandić došao na sahranu. Toliko mi volimo pčele.

Od 3-4 košnice, koliko bi bilo dozvoljeno držati u sklopu urbanog pčelarstva sigurno nitko osobno neće imati financijske koristi već samo veliki trošak. Imamo primjere koliko držanje par košnica pomaže ljudima kao terapija. Nije zanemarivo.

Predlažem svim zainteresiranim Prijateljima životinja da se jave, spremni smo argumentirano i činjenično razgovarati te ih educirati.

A moramo malo i o gradskim vlastima. Sjećam se, u predizbornoj kampanji, a i nakon izbora, sadašnji gradonačelnik g. Tomašević izjavljivao je kako je on gradonačelnik svih građana Grada Zagreba. HUP Pčelinjak je prije koju godinu proveo anketu među građanima Grada Zagreba, direktno, prilikom održavanja edukativnih predavanja za građane, gdje se govorilo o pčelama, ali i o solitarnim pčelama pa čak i o stršljenima i osama, te putem interneta. I, što kažu rezultati? REZULTATI KAŽU DA 80% GRAĐANA GRADA ZAGREBA PODRŽAVA URBANO PČELARENJE. Sad pitam gradonačelnika g. Tomaševića-čiji je gradonačelnik, svih građana Grada Zagreba ili samo neke manjine?

Samo ću spomenuti da je i inače odnos gradskih vlasti prema našoj udruzi ali i prema Gradskoj Pčelarskoj Službi u najmanju ruku mačehinski. Međutim, to je neka druga tema pa neka to ostane za drugu priliku.