- mali podsjetnik za usmenu predaju

Blagotvorni utjecaj meda na ljudsko zdravlje poznat je od davnina. Danas je ta spoznaja potkrijepljena i brojnim znanstveno istraživačkim radovima.

Slobodno možemo ustvrditi da nema gotovo nikoga tko ne bi znao da med ima antibakterijska, antivirusna, antimikrobna, antigljivična, antikancerogena i ina anti svojstva.

No, što to konkretno znači za zdravlje svakog od nas pojedinačno i u konkretnom slučaju?

Vrijedno je upitati se i koliko sami trošimo meda, zašto ga trošimo ili ne trošimo, da li znamo koja su njegova svojstva, kako djeluje na organizam i kako ga unosimo u organizam?

Med se koristiti u napicima, kolačima, pečenjima (recimo pečena purica prethodno premazana medom je izuzetnog ukusa) i drugim kulinarskim pothvatima, te u izvornom obliku direktno u usta.

Mnogima je poznato da se med ne smije pregrijavati, jer izlaganjem na temperaturi preko 45°C gubi čarobna svojstva. No, malo ih zna da med povećava svoju snagu (anti oksidativna svojstva) pri eliminaciji virusa gripe, kad je čovjek već bolestan, ako ga se dobro prokuha. Treba tri-četiri jušne žlice meda staviti u 1 litru HLADNE vode, kad prokuha, ostavi se da ključa tridesetak sekundi, makne se s vatre i nakon par minuta stavi vrećica s čajem.

Uglavnom se preporučuje da se med rastopi u mlakim ili hladnim napicima, a ne preporučuje se uzimanje žlicom direktno u usta. Med je higroskopan i ako ga se guta direktno, može oštetiti sluznicu probavnog trakta i vrlo teško pasti na želudac. To se dešava stoga što med povuče vlagu iz sluznice, isuši je i na taj način ošteti. Tom riziku posebno su izložena djeca.

No, da to baš i nije tako, utvrdio je dr. Josip Lončar iz Bjelovara kroz svoju dugogodišnju praksu apiterapeuta. Med se u terapeutske svrhe, po njegovom iskustvu, uzima u količini od 1 kg/tjedno kroz 2-4 tjedna, odnosno 4-5 jušnih žlica dnevno i to direktno u usta. Ova preporuka se odnosi na jednu osobu, a ne na cijelu obitelj.

Tom količinom meda sigurno bismo „uništili" probavni trakt da ne postoji kvaka. Štos je u tome da se med ne smije odmah progutati već ga treba držati u ustima 3-5 minuta uz stalno mućkanje.

Što se pritom dešava?

Kao prvo, med se u ustima rastopi, odnosno povuče svu potrebnu vlagu. U ustima otpočne prvi dio probave i želudac ga lakše prihvaća. No, ono najvažnije je da se sva čarolija ili najvrednije sastavnice meda upiju u organizam odmah u ustima i to ispod jezika (kao nitroglicerin kod srčanih disfunkcija). Pri_tome se dešava i jedna potpuno nevjerojatna pojava - plak koji se taloži uz zubno meso na zubima u potpunosti nestaje. Upale zubnog mesa nestaju, a simptomi paradentoze se bitno smanjuju ili nestaju.

Ovdje je važno napomenuti - u_koliko se pojavi bol u zubima kod mućkanja meda u ustima, to je siguran znak da je krajnje vrijeme da posjetite zubara. Kod zdravog ili saniranog zubala nema razloga pojave bolne reakcije na slatko, slano, kiselo, hladno ili toplo.

Mnogo naših sugrađana dolaskom proljeća „pada u komu" od peludnih alergija, a dolaskom ljeta i ambrozije najradije bi se preselili na Mjesec. No, malo ih zna da ih med njihovog lokalnog pčelara može, u dobroj mjeri, osloboditi te peludne napasti. Funkcija lokalnog meda u sprečavanju peludne alergije potpuno je jednostavna. Peludna zrnca u medu su „umrtvljena" i organizam ih prihvaća bez neke značajnije „pobune". No, pritom se dešava nešto slično kao i s cjepivom protiv gripe. Organizam puno lakše svladava pelud u medu, a pritom izgrađuje vlastite obrambene mehanizme, pa kad počne cvatnja biljaka na koje smo osjetljivi, mi smo „fit" i možemo ponovno uživati u svim čarima probuđene prirode.

Doc.dr.sc. Nada Oršolić u svojim radovima nabraja brojne uzročnike bolesti koje se uspješno rješavaju medom, a pred kojima je skolastička medicina često nemoćna ili je sve nemoćnija. Dr. Oršolić ističe protumikrobna, protutumorska, protuvirusna i protugljivična svojstva meda, nabrajajući brojna bolesna stanja koja se redovitom konzumacijom meda mogu izbjeći ili znatno olakšati. Iz tog opširnog rada vrijedno je izdvojiti utjecaj meda na bakteriju stafilokokus aureus ili zlatni stafilokok. Ta bakterija živi u bolničkim prostorima, a poseban je neprijatelj operiranim bolesnicima. Kad se jednom naseli na ranu, liječenje je dugotrajno s vrlo neizvjesnim ishodom. Nanošenjem meda na ranu (posebno livadskog s bijelom djetelinom) taj se problem uspješno i trajno rješava. Također jedan neugodni bakterijski suputnik naše probave je Helicobacter pylori bakterija koja uzrokuje čir na želucu (dvanaejstercu) i kojeg redovita upotreba meda uspješno onemogućava u subverzivnom djelovanju u našim crijevima.

Prema nekim istraživanjima danas postoji permanentan porast problema s hemoroidima, koji se nerijetko pretvore u zloćudne oblike. I to kod sve mlađih generacija (sjedenje pred kompjutorom i slaba fizička aktivnost).

Ovom problemu treba posvetiti posebnu pažnju.

Kao prvo, jednom kad se anus „raspadne" nije moguće kupiti novi. A drugo, za svoje zdravlje smo prije svega odgovorni sami. Razne metode izrezivanja, klamanja i paljenja nabreklih i popucalih vena u izlaznom kanalu našeg organizma bolne su i vrlo često neučinkovite na dužu stazu. No, već kada smo si dali spaliti anus, a i dalje nas peče i ostavlja iscjedak na rublju (ali i ako smo se tek počeli susretati s ovim problemom), krajnje je vrijeme da razmislimo o svakodnevnoj upotrebi meda. No, medu u ovako drastičnom slučaju moramo pomoći i to tako da se anus detaljno opere poslije svake stolice. Da se svakodnevno oblači čisto pamučno rublje. Kod pranja trebamo voditi računa da se anus opere i iznutra (par cm unutar). Nakon pranja potrebno ga je dobro obrisati. Za to se mogu koristi pamučne gaće od prethodnog dana (brisati isto par cm unutar). Nakon te pripreme, barem jednom dnevno (pred spavanje) potrebno je anus namazati nekom neutralnom kremom (Melem ili dječja krema) i to isto tako da u anus unesemo kremu barem do prvog pregiba prsta. Nakon toga višekratno nakapavamo po par kapljica propolis tinkture na prst i aplikaciju ponavljamo (po sluznici anusa i unutar do barem prvog pregiba srednjaka).

Brojni su autori koji skreću pažnju na izuzetna ljekovita svojstva meda. Pritom ne ističu pojedine vrste, iako neke imaju i svoja specifična djelovanja. Kod meda je bitno da je to produkt pčelinje zajednice kojeg su pčele izradile od nektara prikupljenog u prirodi. Ovo je važno istaknuti jer su se pojavili mudrijaši koji pčelama pomažu dodajući u košnicu razne sirupe kako bi ostvarili bogatije prinose i time povećali svoju zaradu. Sve izneseno u ovom podsjetniku se ne odnosi na takve proizvode, a takvim „proizvođačima" nema mjesta u redovima vrijednih hrvatskih pčelara.

I nešto o količinama konzumiranja meda - dr. Lončar preporučuje minimum 1gr/kg vlastite tjelesne težine meda svakodnevno, a ljudi treće životne dobi i oni narušenog zdravlja i do 2 gr/kg. To bi bilo od 100 do 200 gr dnevno i ako uzmemo u obzir da je u većoj teglici oko 980 g meda - znači da bismo barem svakih deset dana trebali „otvarati" novu teglicu. Tako cijele godine, odnosno barem 30 do 50 kg meda po glavi obitelji - odnosno za tročlanu trostruko, četveročlanu četverostruko itd.

Redovita upotreba meda u navedenim količinama produžuje život za15-20 godina. Osim toga život je i kvalitetniji jer je bistrost uma i fizička sprema kod redovitih korisnika meda daleko veća nego li je to kod onih koji med ne koriste, a misle da se zdravlje može kupiti u najbližoj apoteci.

Važno je istaknuti i nutritivne vrijednosti meda. U kemijskom pogledu med je vrlo složena smjesa različitih tvari i u tom pogledu nema konkurenta ni u biljnom niti u životinjskom svijetu. Njegov sastav još do danas nije u potpunosti razjašnjen, pa se zbog toga niti ne može industrijski proizvesti.

Vrlo često se čuje - "pa mi doma koristimo med". I onda se kroz razgovor ispostavi da teglica koja je kupljena prije više mjeseci još stoji na polici, nenačeta. Od takvog korištenja meda nema koristi. Slično bi bilo, recimo, da se uz automobil kupi kanta od 5 litara motornog ulja i da se ta kanta vozika godinama u prtljažniku s obrazloženjem "pa koristim ulje". Pitanje je da li bi nakon 5-6 godina ne mijenjanja ulja automobil uopće bio u voznom stanju, a i motorno ulje u kanti bi za to vrijeme izgubilo dio svojih svojstava. Takvu usporedbu bi mnogi shvatili.

Važno je upamtiti da će organizam daleko uspješnije funkcionirati, ukoliko će ga svakodnevno "podmazivati" 2-3 žlice meda. Izraziti je naglasak na SVAKODNEVNO. Razloga za redovitu upotrebu ima na stotine - zubi i zubno meso će biti zdraviji, probava i stolica redovita, metabolizam uspješniji, najveći organ - koža elastičnija i zdravija, otpornost na viruse, bakterije, karcinom, alergije se pojačava... Tijelo će biti zdravije, a duh vitalniji.

I Treba dobro zapamtiti da većina djelatnosti u poljoprivredi i gospodarstvu ostavljaju ekološke "repove" o kojima netko drugi mora brinuti. Pčelari su među rijetkima, ako ne i jedini, čiji rad daje permanentan pozitivan ekološki doprinos koji se dade približno izračunati i to po sljedećoj formuli: godišnja proizvodnja meda x korist koju zajednica ima u oprašivanju i očuvanju najmanje 20.000 biljnih vrsta (faktor 80) x prosječna cijena 1 kg meda. Stoga kupce našeg meda treba upoznati s činjenicom da za svaku kupljenu teglicu meda vraćaju svom okolišu vrijednost 80 takvih teglica!!!

I još nešto - naša domaća pčela Apis melifera carnica u prirodi je potpuno izumrla. Opstaje jedino marom i brigom hrvatskih pčelara, stoga kupujući domaći med direktno doprinosimo očuvanju biološke raznolikosti našeg okruženja.

Hrvatski pčelari, uz pomoć kupaca proizvoda iz njihovih košnica, svojim djelovanjem svake godine ostvaruju gotovo nemjerljivu korist čuvajući biološku raznolikost svoje domovine.

Na kraju - gdje i od koga kupiti kvalitetan med? Pa, najbolje je direktno od pčelara. I to iz jednostavnog razloga. Med je gotov, formiran proizvod već u pčelinjoj košnici. Ne treba mu ništa dodavati, ali niti oduzimati. Svaka nepotrebna manipulacija mu umanjuje vrijednost (pretakanje, filtriranje, homogeniziranje, grijanje i sl.) i stoga je to bolji što je „bliži" košnici, odnosno što se manje s njim manipulira.