Kod jakih pčelinjih zajednica, kad zajednice imaju unutar košnice dovoljnu količinu hrane, pčele lako prelaze s okvira na okvir ili s nastavka na nastavak. Imaju vode koliko im treba do mogućnosti izlaska na pročisne letove i imaju sve uvjete za uspješno prezimljavanje do prvih proljetnih paša (Langstroth).
Kvalitetno zimovanje pčela
Poznato je da jake zajednice osim što donose profit pčelaru nemaju problema same sa sobom za razliku od slabijih kojima je pomoć potrebna tijekom cijele godine. Jake zajednice nakon zime lako se razvijaju do glavnih pčelaru bitnih medonosnih paša.
Iako mnogi pčelari imaju naviku preventivno pčelama davati svakakve pripravke za sprječavanje nozemoze to je nepotreban trošak i dodatno zamaranje pčela. Osim toga tim se radnjama smanjuje prirodna tisućama godina stvarana otpornost pčela na bolesti u okruženju.
Daleko je korisnije pravovremeno pomoći pčelama da stvore zalihe meda na okvirima. Kod stacioniranih pčelinjaka to se dešava tijekom srpnja/kolovoza postepenom prihranom pčela sirupom. U početku stavljamo rjeđi sirup 2 ili 1,5:1 no kako se bliži kraj prihrane sirup mora biti sve gušći do omjera 1:1. Sirup stavljamo u posudu koju smještamo u prazan nastavak na sam vrh (slika 2).
Osim toga prihrana rijetkim sirupom stimulira pčele na pojačano prikupljanje peluda u prirodi koji im je za kasniju njegu legla bitan kao i sam nektar / med. Zato je dobro bez obzira na količinu zaliha meda pčelama omogućiti stimulativnu prihranu sa 1 -2 dl. šećernog sirupa dnevno kojeg pčele onda prerade i uz pelud smještaju u saće. Raspored kod takvih prihrana koje uzrokuju dostatne zalihe hrane (pelud i med) u najvećoj većini slučajeva najbolje naprave same tako da nije potrebna bilo kakva druga intervencija pčelara po tom pitanju.
Pravovremena nadohrana ukoliko je potrebna je bitna jer su pčele koje nemaju potrebu prerade saharoze iz šećera i njege legla u boljoj fizičkoj kondiciji u proljeće pa brže i kvalitetnije šire zajednicu novim leglom i novim zalihama peludi / nektara.
Naravno globalno zatopljenje, činjenica da pčele tijekom zime dulje izljeću pa time i troše više hrane koju u prirodi ne mogu nadoknaditi mijenja i načine prihrane te kontrolu zaliha tijekom samih zimskih mjeseci. Jer oko činjenice da je najgora opcija da pčele koje su tijekom sezone medenja sakupile i za pčelara i za sebe ostanu bez hrane.
Dodatno jačanje zajednice pomočnim zajednicama
Pčelarima je odavno poznato kako dvije matice kad su razdvojene matičnom rešetkom bez ikakvih smetnji polažu leglo i šire zajednicu sve dok osjećaju kako ima unosa. U trenucima kad unos iz nekog razloga prestane pčele od dvije ponuđene ostavljaju onu kvalitetniju i jaču koja će im u budućnosti osigurati sigurniji opstanak vrste.
Tako nešto bez ikakvih se problema odrađuje u vrijeme recimo bagremove paše kad su dvije matice razdvojene matičnom rešetkom. Nakon paše matična se rešetka miče ili zamjenjuje Snelgrovom daskom/podnicom. Matice još neko vrijeme nastavljaju sa zaljeganjem sve do trenutka kad pčele ne odluče da je jedna viška, bez ikakve intervencije pčelara.
Što je dulji osjećaj unosa i blagostanja dulje će dvije matice unutar sada već jedne te iste košnice/zajednice nesmetano zaljegati i jačati zajednicu novim podmlatkom. (akarlovic/pcelarstvo.hr)
