Razmnožavanje pčelinje zajednice završava rojenjem. Pčelinja zajednica koja se roji nalazi se u posebnom fiziološkom stanju, uzrokovanom faktorima unutar same zajednice i faktorima izvan nje. Rojenje se zbiva na vrhuncu razvoja pojedine pčelinje zajednice kad u njoj nastaje suvišak energije.
To naročito stanje nastupa postepeno. U proljeću matica nese sve veći broj jaja, a time se povećava sve više i broj mladih pčela. S vremenom sve veći broj mladih pčela postaje suvišan. Kako se intenzivno hrane peludom, to se u njima nakuplja veća količina rezervnih hranljivih tvari. Takvo stanje uzrokuje bujanje jajnika mladih radilica, pa one dođu u tzv. rojidbeno stanje. Nastanku toga stanja pogoduju male košnice, dobra nesivost matice i jaka peludna paša uz istodobnu slabiju nektarnu pašu.
Pčele se roje u toplo godišnje doba u vrijeme bujnog procvata prirode. U našim se krajevima to zbiva redovito u proljeću, ali uz povoljne vremenske i pašne prilike mogu se pčelinje zajednice rojiti i kasnije. Za prvi čin rojenja može se smatrati razvoj trutovskog legla koje susrećemo već krajem ožujka. Kad pčele dođu u pravo rojidbeno stanje, počinju na krajevima saća izvlačiti matičnjake kojih može u jednoj pčelinjoj zajednici biti oko 10 do 20. Matica ne zaleže odmah sve matičnjake, već to čini postepeno kroz desetak dana. Kraće vrijeme prije nego matica zanese matičnjake, ona nese povećani broj jaja, pa se leže i povećani broj mladih pčela. Pčelinja zajednica naglo ojača, pa se može podijeliti u dva dijela.
Oko podnevnih sati za lijepa vremena roj konačno napusti košnicu. Pčele počinju naglo navirati kroz leto i dižu se u divljem metežu u zrak. Tek kada je oko polovine roja izašlo, izađe i stara matica te mu se priključi. Tom prilikom napusti košnicu blizu polovina broja pčela razne dobi, kojih 15.000 do 25.000 (težine oko 2 do 3 kg). Roju se priključi i po koja stotina trutova. To je prvi roj (prvak, prvenac).
Pčele u roju počinju se skupljati na prikladnom mjestu (najčešće na grani drveta) u blizini pčelinjaka. Roj prvenac obično ne leti daleko jer ima staru maticu. Prve počinju sjedati pčele radilice, a tek kasnije njima se pridruži matica. Pčele se međusobno zakvače nožicama, pa roj često visi na grani u obliku grozda. Roj na tom mjestu ne ostaje dugo, obično nekoliko sati. To je vrijeme koje pčelar mora iskoristiti da strese roj i da ga spremi u novu košnicu. Takav novi roj može se bez bojazni metnuti na stari pčelinjak, pa i kraj košnice koja se rojila. Pčele iz roja ulazit će samo u svoju košnicu . Ako se roj pravovremeno ne skine, digne se i odleti u svoj novi prirodni stan koji su posebne pčele tražiteljice pronašle u prirodi. Te pčele tražiteljice posebnim plesom na površini roja označuju približnu udaljenost i smjer prema novom stanu. Roj tada odleti obično dosta daleko. Ako pčele ne pronađu pravovremeno prikladnu šupljinu, roj u nuždi počinje graditi na otvorenom mjestu (npr. na grani drveta). Razumije se da takva pčelinja zajednica na otvorenom mjestu mora s vremenom propasti.
Ako je stara matica oštećena, i kad ona ne može poletjeti s rojem, roj se sam vrati u svoju košnicu.
U novome stanu pčele u roju veoma su aktivne. Radilice marljivo grade saće, matica počinje nesti jaja čim su prve stanice gotove, a radilice obilno hrane nove ličinke. Ta velika radinost posve je razumljiva jer su pčele za vrijeme rojidbenog stanja nakupile u svome tijelu velike količine rezervne hranjive tvari, pa stoga nije ni čudo da u novom stanu raspolažu velikim radnim mogućnostima. Nova pčelinja zajednica na početku brojčano polagano opada. Prve mlade pčele izlegu se najranije poslije 21. dana kako je roj smješten u novi stan. Ta mlada zajednica ojača tek nakon dužeg vremena, i istom onda može pristupiti sakupljanju rezervne hrane za zimu. Stoga se maleni i kasni rojevi obično ne mogu do jeseni dobro razviti i opskrbiti hranom.
U staroj zajednici iz koje je izašao roj neprestano se legu nove pčele, jer je matica prije rojenja zanesla velik broj stanica. Konačno 6 do 7 dana pošto je izašao prvi roj dozori u matičnjaku prva mlada matica. Ukoliko broj tek izleženih mladih pčela nije tako velik, i ukoliko prilike tome pogoduju, pčelinje se zajednica neće ponovo rojiti. U takvom slučaju nova matica ubija ostale još neizležene matice i matične kukuljice u matičnjacima, a pčele otvaraju matičnjake i iznose ih napolje. Nova matica nakon parenja počinje nesti jaja, i zajednica nastavlja dalje redoviti život.
No u velikom broju slučajeva broj mladih pčela u košnici brzo raste, košnica se napuni, a zajednica osjeća potrebu za daljim rojenjem. U tom slučaju pčele ne razaraju matičnjake, već ih brane da prva matica ne ubije ostale. Oko 10 dana nakon prvog roja izađe iz košnice i drugi roj s mladom nesparenom maticom. Ovaj drugi roj (drugak, drugenac) nije miran kao prvi, ne izlazi baš u određeno doba dana, može izletjeti i po lošijem vremenu, a obično odleti daleko i smjesti se visoko. Ako je loše vrijeme sprečavalo izlazak roja, u košnici dozre i druge mlade matice, pa se i one pridružuju roju.
Konačno u takvom roju ostane samo jedna matica, a ostale budu ubijene.
Rojenje je veoma zavisno i o vremenskim i pašnim prilikama. Nepovoljne vremenske prilike, kada dulje potraju, mogu prekinuti tok rojenja u bilo kojoj njegovoj fazi. Jaka zaposlenost pčela radilica (gradnja saća, ishrana legla, jaka nektama paša) može spriječiti rojenje.
Ili ukratko:
Rojenje je prirodno razmnožavanje pčelinje zajednice koje se dešava u proljeće, a potaknuto je manjkom prostora u košnici, obilnom peludnom pašom i dobrom nesivosti matice. Pčele se u pravilu roje za lijepa i suha vremena. Zajednica se rojenjem dijeli i kod prvog roja stara matica izlazi sa starim pčelama letačicama, a mlada ostaje u košnici s mladim pčelama. Prvi roj se, nakon divljeg meteža u zraku, u pravilu smješta nedaleko starog doma jer stara matica nema dovoljno kondicije za duga putovanja. Odmah nakon formiranja rojevnog klupka izvidnice počinju tražiti novi dom i kada ga pronađu roj se ponovno rasprši i u oblaku pohrli k tom novom domu. Pčele koje prate maticu na tom putovanju obilato su se nasisale medom, teške su i nisu sklone napadati i ubadati. U novoj sredini stare pčele intenzivno izgrađuju uvjete za početak novog života i nakon useljenja u novi stan, nakon početnog oblaka pčela, neko vrijeme ih se slabije zamjećuje, a do dolaska novih, mladih , pčela taj roj može i znatno oslabiti. No, dolaskom novih snaga životni ciklus u košnici kreće punom parom.
