Posve mlade pčele još ne proizvode otrov, a pčele starije od od 20 dana prestaju ga proizvoditi. No u mjehuru otrovne žlijezde ostaje otrov sačuvan. Razvojno žalac potječe od leglice koju imaju ženke raznih kukaca, a služi za polaganje jaja. Stoga žalac nalazimo samo u matice i radilica. Matica, u pravilu, upotrebljava svoj žalac samo u borbi s drugom maticom. I matica i radilica može višekratno koristiti žalac u borbi s drugim kukcima - kada bode u tvrdu, hitinsku, podlogu. Ubode li u elastičnu podlogu kao što je ljudska koža neće moći izvući žalac, on će se otkinuti, a od takve drastične ozljede pčela, a i matica, neće preživjeti. Prilikom uboda, pčela ispusti 0,5-1 ml pčelinjeg otrova. Pretpostavlja se da pri pčelinjem ubodu lako hlapljivi dio otrova, koji vrlo brzo ispari, služi kao alarm ostalim pčelama na prisutnost neprijatelja.
Sastavnice pčelinjeg otrova
Pčelinji otrov( apitoksin) je gorka, bezbojna tekućina. Sastoji se od mješavine proteina koji izazivaju lokalnu upalu na mjestu uboda pčele a takodjer djeluju anikoagulantno.Jednim ubodom u kožu čovjeka pčela unese oko 0,1 mg svojeg otrova. Apitoksin je po svojim sastavnicama sličan zmijskom otrovu .Može se deaktivirati alkoholom ( etanolom). Oko 1% ljudske populacije je alergično na apitoksin.
- MELITIN
Čini oko 52% svih peptida u otrovu. Melitin je jaki antiupalni agens i potiče izlučivanje korizola, hormona nadbubrežne žlijezde, u tijelu.
Ostale manje zastupljene sastavnice jesu:
- APAMIN .....je blagi neurotoksin koji takodjer potiče izlučivanje kortizola, hormona nadbubrežne žlijezde
- 3.ADOLAPIN .......djeluje antiupalno i analgetički blokirajući ciklooksigenazu.
- FOSFOLIPAZA A2 ....je po tkivo najdestruktivnija sastavnica pčelinjeg otrova. To je enzim koji razlaže fosfolipide od kojih je sastavljenja stanična membrana. Takodjer snižava krvni tlak i zaustavlja zgrušavanje krvi.Ona aktivira arahidoničnu kiselinu koja se metabolizira u ciklusu cikloksigenaze pri čemu nastaju prostaglandini koji pak reguliraju upalne procese u tijelu.
- HIJALORUNIDAZA ......širi krve kapilare
- HISTAMIN...je alergijski čimbenik
- DOPAMIN I NORADRENALIN .............dižu broj srčanih otkucaja i potiču simpatički autonomni sustav.
- INHIBITORI PROTEAZE ..................djeluju antiupalno i zaustavljaju krvarenje.
Pčelinji otrov se danas koristi u liječenju mnogih bolesti.
Ljudima ubod pčele zadaje razmjerno jaku bol. Zbog raznovrsnog sastava otrov ima raznoliko djelovanje na više organa. I po svom učinku je vrlo sličan zmijskom otrovu, no količina otrova pri pčelinjem ubodu je mnogo manja. Općenito se smatra da je 300 do 400 uboda smrtonosna doza za ljude. No reakcija i na jedan ubod kod vrlo osjetljivih ljudi može izazvati anafilaktički šok koji ako se ne spriječi davanjem adrenalina (hormona kojeg ljudsko tijelo luči pri velikom uzbuđenju, strahu, stresu i sl.) može biti koban. Smrt nastaje uslijed bronhihjalnog grča, vjerojatno kao posljedica paralize disajnog centra u mozgu.
Iako je dokazano da je kroz svoju dugogodišnju pčelarsku praksu pčelarev organizam stvorio otpornost na pečlini otrov (stvaranjem imunoglobulina G) nove spoznaje govore da u svakom organizmu postoji alergetski okidač. On se može aktivirati pri prvom, petom, tisućitom ili milijuntom ubodu pčele. I to bez obzira što dugogodišnji pčelar više ne osjeća intenzivnu bol pri ubodu, a otok i crvenilo na mjestu uboda mu se gotovo niti ne primjećuju. Stoga bi svi pčelari trebali imati neko od sredstava samopomoći kad rade s pčelama, a posebno oni koji imaju pčelinjake na osami ili sele u neku zabit.
Kako prepoznati anafilaktički šok?
Klinička slika počinje odmah nakon unosa alergena (parenteralni unos) ili odgođeno (peroralni unos).
Većina reakcija se javlja unutar jednog sata od izloženosti antigenu. Mogu se javiti uvodni simptomi u vidu svrbeža kože, trnjenja sluznice usne šupljine). Uobičajeno se javljaju kožne promjene: svrbež, crvenilo, urtikarija, angioedem. Otečenost sluznica, svrbež očiju, nosa i usta su česti simptomi, kao i oticanje usana i jezika što može dovesti do otežanog disanja i gutanja. Ozbiljniji znaci anafilaktičke reakcije manifestiraju se u obliku opstrukcije gornjih dišnih puteva kao posljedica edema larinksa (grkljana), epiglotisa i okolnog tkiva, te bronhokonstrikcije donjih dišnih puteva sa pojavom teške hipoksije. Razvoj kardiovaskularnog kolapsa praćen je padom tlaka, tahikardijom (ubrzanim radom srca), što može dovesti do teške aritmije. Zbog zahvaćanja gastrointestinalnog trakta može se javiti: mučnina, povračanje, grčevi, proljev. Zbog smanjenog protoka krvi u mozgu, te direktnog toksičnog učinka oslobođenih medijatora može se javiti vrtoglavica, nemir, gubitak svijesti.
Najvažniji simptomi anafilaksije:
- svrbež kože, crvenilo, urtikarija, angioedem
- dispnea (otežano disanje), kašalj
- rinoreja (šmrcanje), "wheezing" (sipljivo disanje)
- otežano gutanje
- mučnina, povraćanje, proljev, bolovi u trbuhu, nadutost
- tahikardija (ubrzani, slabo punjen puls), hipotenzija (nizak tlak), aritmija (nepravilan rad srca), šok
- slabost, zimica
- midrijaza (proširene zjenice)
- anksioznost (osjećaj uznemirenosti, strah), tremor (tresavica), poremećaj svijesti, sinkopa (nesvjestica), koma
SAVJET:
Važno je dati upute ljudima koji su i inače osjetljivi da izbjegavanju kontakte s insektima. Savjetovati ih da ne nose odjeću žarkih i pastelnih boja jer one privlače insekte, kao i da ne nanose na kožu mirisne parfeme, sapune, kreme za sunčanje i druga mirisna kozmetička sredstva kad idu u prirodu, a pogotovo ako idu u posjet pčelaru. Treba naglasiti da je žalac nužno odmah odstraniti, najlakše noktom kažiprsta ili oštrim predmetom, aplicirati hladne obloge na mjestu uboda. Pri boravku u prirodi izbjegavati blizinu cvijeća ili voća koje je zbog prezrelosti palo na pod. Kod bolesnika koji su imali anafilaktičnu reakciju kao i kod onih koji su na imunoterapiji, svakako savjetovati da sa sobom uvijek nose samomedikaciju (antihistaminik, adrenalin za supkutanu primjenu - EpiPen)..
Primjena pčelinjeg otrova:
U "Kuranu" nalazi se navod o pčelinjem otrovu koji glasi: "Iz njihovih trbuha nastaje tekućina koja je medicina za ljude".
Kemijski sastav pčelinjeg otrova još nije potpuno poznat, no zna se da sadrži različite enzime, male peptide, fiziološki aktivne amine i neuroprijenosnike, aminokiseline, te veću količinu mineralnih tvari. Gusta je tekućina karakterističnog mirisa nalik na med i gorko kiselog okusa. Liofilizirani otrov (osušen bez tekuće faze) je lako hlapljivi, svjetlosivi do sivkastožuti prašak. Sadrži najmanje 18 aktivnih supstanci: razne enzime, male peptide, fiziološki aktivne biogene amine, neuroprijenosnike (histamin, dopamin, noradrenalin, serotonin), aminokiseline te veću količinu mineralnih tvari. Količina suhe tvari kreće se između 30 i 45%. U osušenom dijelu otrova nađeni su fosfor, kalcij, magnezij, klor i bakar. Oko 80% suhe tvari čine bjelančevine (hialurondidaza, fosfolipaza, kisela fosfataza, glukozidaza, lizofosfolipaza, melitin, apamin, MCD-peptid proteazni inhibitori, adolapin). Pčelinji otrov koristi se u obliku praška koji se čuva u hermetički zatvorenim staklenim posudama na -20°C.
U pučkoj medicini se primjenjuje kao protureumatik, a novija istraživanja primjene pčelinjeg otrova u liječenju pokazuju da pčelinji otrov utječe na umanjivanje boli, sniženje krvnog tlaka, smanjenje kolesterola u krvi, povećanje radne sposobnosti. On, također, zaštićuje organizam od zaraznih bolesti, koristi se kao i ljekovito sredstvo za liječenje upale zglobova, raznih neuralgija i akutnih upala krvnih žila. Posebno su opisana liječenja ubodima pčela. Pčelinji otrov i primjena pčelinjeg uboda je prihvaćeni dio osnovne medicine. Također, mnogi mali peptidi pčelinjeg otrova (primjerice, peptid MCD i apamin) zbog vezanja na specifične stanične receptore ili proteinske kanale stanične opne, našli su vrlo važnu primjenu u fiziološkim istraživanjima funkcija staničnih opni.
Orjentalna medicina razvila je metodu lječenja upalnih bolesti i kroničnih bolnih stanja ubodima pčela u akupunkturne točke (apipunktura). Nakon što je razvijen postupak dobivanja pčelinjeg otrova, ova terapija raširila se svijetom. Terapijski postupak se provodi potkožnim ubrizgavanjem otrova injekcijom u oboljela mjesta ili u akupunkturne točke. Istraživanja su pokazala da apipunktura može biti učinkovita alternativna metoda liječenja pacijenata s bolnim oštećenjima živčanih završetaka (neuropatija) posebno kod onih koji slabo reagiraju na analgetike.
U liječenju se danas primjenjuju razni apitoksinski preparati u obliku injekcija za potkožnu i intravensku primjenu ili se na bazi otrova izrađuju masti i kreme. Također se efikasnom pokazala metoda uvođenja otrova kroz kožu postupkom elektroforeze i ultrazvuka.
Izvrsni rezultati liječenja pčelinjim otrovom pokazali su se kod astme, koprivnjače (urtikarije), upale živaca (neuritis, lumboishialgija, išijas)) i jakih bolova u predjelu živaca (neuralgija živca trigeminusa), upale slušnog živca, osteohondroze, neuralgije križa, Behterevljeve bolesti, reumatskih bolesti, reumatoidnog artritisa,reumatskog poliartritisa, artroze (kralježnice i koljena), upale arterijskog zida (endarteritis), kod postoperativnih ožiljaka, upale jajnika, jajovoda i nekih dijelova maternice, psorijaze, multiple skleroze i imunoterapije.
Danas se sve više istražuje protutumorski učinak pčelinjeg otrova. Protutumorski učinak se prepisuje melitinu, bazičnom polipeptidu koji čini 50-70 % suhe tvari pčelinjeg otrova. Zaustavljanje njihova rasta temelji se na inhibiciji kalmodulina, proteina koji veže kalcij i ima važnu ulogu u staničnoj proliferaciji. Melitin je pokazao najsnažniju citotoksičnu aktivnost na leukemiske stance miša i ljudi u odnosu na druge strukturno slične sastavnice koje inhibiraju aktivnost kalmodulina. Opažanja doc. Oršolić i njenog tima pokazuju da protutumorski i protumetastatski učinak pčelinjeg otrova ovisi o načinu davanja pčelinjeg otrova i da jedan od mehanizama zasigurno jest izravni doticaj tumorskih stanica s sastavnicama pčelinjeg otrova koji uzrokuje promjene u strukturi i funkciji receptora na opni tumorskih stanica kao i cijeloj tumorskoj stanici, te induciraju smrt stanice apoptozom i/ili nekrozom.
Zbog pojačane uporabe pčelinjeg otrova u farmaceutskoj industriji (oko 40 izdvojenih sastavnica), danas se isti dobiva elektrostimulacijom pčela. Sakuplja se posebnim uređajem sastavljenim od staklene ili bakelitne pločice ispod koje su žice s niskim naponom od 12 do 24 V. Postavlja se na ulazu u košnicu. Pod utjecajem strujnog napona, iziritirane pčele luče otrov ubodom na pločicu s koje se otrov nakon sušenja struže.
Dosadašnja saznanja o pčelinjem otrovu daju naslutiti da se radi o izuzetno vrijednom proizvodu pčelinje košnice o kojem će zasigurno biti još puno govora.
Damir Rogulja
Literatura:Pčelarstvo (Belčić i ost), Medicinska enciklopedija, radovi doc.dr.sc Nade Oršolić, Pčelinji otrov (dr.sc.Saša Radić), Pliva zdravlje
