Naš okoliš postaje sve kontaminiraniji. To opažamo i na pčelinjacima gdje pčelinje zajednice odumiru, a da tomu često ne znamo niti pravi razlog. U svijetu se utvrđuje stajalište da su osim klasičnih uzročnika pomora pčela uzrok te pojave također i klimatske promjene, virusi, te upotreba različitih pesticida i drugih štetnih tvari. Zbog tih utjecaja je i vosak sve zagađeniji. Dodatno vosak može biti i zagađen tvarima koje pčelari potpuno legalno koriste kod zatiranja voroe. Sve te tvari se u vosku vremenom nakupljaju pa zagađenje voska predstavlja sve veći problem.
U svakom slučaju varoa je i dalje jedna od stalnih grožnji opstanka pčelinje zajednice, a pčelari te parazite uništavaju na različite načine. Najlakši način je da se koriste dozvoljena sredstva koja u sebi sadrže aktivne tvari kao što su flumitrin, amitraz, kumafos itd. Međutim sva ta sredstva, prvenstveno u vosku ali i u drugim pčelinjim proizvodima kao što su med, pelud i dr., ostavljaju svoje tragove i vremenom se tu akumuliraju. Budući su naše pčele već dugo na udaru varoe tih je ostataka u vosku sve više i više. Iz tog razloga u slobodnoj prodaji gotovo da više nije ni moguće kupiti satne osnove koje bi bile izrađene iz nezagađenog voska, osim po osjetno višoj cijeni.
Još prije nekoliko godina sam odlučio da liječim pčelinje zajednice s alternativnim sredstvima s mravljom i oksalnom kiselinom. To je i prvi korak prema smanjenu unosa štetnih tvari u pčelinju zajednicu i zapravo jedini na kojeg pčelar može utjecati sam.
Drugi korak, kojeg sam učinio 2007, bio je da sam počeo sam lijevati satne osnove iz vlastitog voska. Te godine sam kupio uljni sterilizator u kojem sam raskužio vosak, a u staroj ručnoj preši sam počeo lijevati vosak. Preduvjet za izradu vlastitih satnih osnova je svakako sterilizator u kojem vosak zagrijemo na 120°C te tako uništimo sve eventualne spore, među kojima i spore američke gnjiloće.
Treći korak sam napravio tako da sam strogo odvajao vosak dobiven iz građevnjaka i voštanih poklopaca od starog sača, i tako ga posebno pretopio.
Za topljenje voska iz građevnjaka (manje količine) koristim sunčani topionik kojeg sam izradio pri početku svog pčelarenja u 1990. godini. Na njemu su za postizanje viših temperatura postavljena dva stakla, a dodatnu temperaturu pospješuje ogledalo na pokrovu.
Za topljenje veće količine građevnjaka, poklopaca i staroga sača koristim kotao na plin kojeg sam izgradio sam.
Staro sače kuham zajedno sa okvirima i ne izrezujem ga. Kad građevnjaci, poklopci ili staro sače zavrije vosak prelijem u stari parni topionik potom ga stisnem i procijedim. Okvire steriliziram u kipućoj vodi kojoj sam dodao lužinsku kiselinu. Kad su okviri sterilizirani sa kotačićem za zatezanje napnem postojeću inox žico, tako da su pripravljeni za postavljanje novih satnih osnova.
Za izradu satnih osnova koristim samo vosak dobiven iz građevnjaka i poklopaca iako me je pri njihovom livanju na staroj preši smetalo što sam morao upotrebljavati razdjelnik. Stoga sam želio nabaviti prešu za lijevanje satnih osnova iz silikonske gume, koju nude različiti trgovci, iako je po mom sudu izuzetno skupa. Pored toga je, po mom sudu, dodatna poteškoća to da se, kako su tvrdili ponuđači, silikonske gume kod oštećenja ne mogu zamijeniti.
Iz tog razloga smo se kolega Tomo Strgulc i ja odlučili da prešu izradimo sami. Tomo, koji je po osnovnoj izobrazbi alatničar, se je latio izrade preše, a ja sam preuzeo nabavu potrebnog materijala i izradu odljeva kalupa za silikonske gume.
Nakon nekoliko pokušaja razvili smo odgovarajući predložak za lijevanje silikonskog kalupa za planiranu prešu. Pri izradi smo dobili i značajne preporuke i naputke od g. Aleksandra Mikuža, prije svega u svezi silikonskog odljeva.
Prošle zime (tj. 2010/2011.) smo izradili dvije preše i odlili više od 1500 satnih osnova. Naravno ne izgledaju tako lijepo kao valjane ali prema svemu sudeći to pčelama uopće ne smeta jer su naše satne osnove iznimno lijepo i bez većih grešaka izgradile u saće. Čak što više, pčele su te satne osnove izgradile u saće iako je na pojedom odljevu bila i po koja primjetna greška.
Zbog našeg uspjeha i cijene preše, koju je po našem sudu moguće izraditi za manje od 700 eura (materijal dođe približno 300 eura, a ostalo je cijena rada), odlučili smo da o našem iskustvu upoznamo i druge pčelare. Time želimo potaknuti osobito one kojima obrada metala nije strana da se late izrade svojih sistema za lijevanje satnih osnova. Na taj način će si priskrbiti prikladnu kvalitetu saća i na kraju osigurati značajan doprinos kvaliteti svoga meda.
Za bazu smo koristili dvije aluminijske ploče debljine 15 mm. Gornja ploča je istih dimenzija kao AŽ okviri, a donja je za približno 20 mm duža. Također donji kalup ima po stranama teflonsku letvu koja sprječava prelijevanje voska. Gornja ploča je na prednjoj strani opskrbljena s letvama od nehrđajućeg čelika, a donja ploča takve letve ima privite samo sprijeda.
Na obje osnovne ploče su izbušene rupice promjera 6,5 mm, kroz koje se usmjerava hladna voda. Točnost zatvaranja na zahtijevanoj visini je na zadnjoj strani postignuta sa šarkama, a na prednjoj strani s poprečnom polugom - ručicom, koja je sukladna postranskom visinskom graničniku. Radi lakšeg otvaranja je ta poprečna ručica s jedne strane stanjena za 3 mm. Svrha tog stanjivanja je izvedba poluge koju koristimo radi lakšeg otvaranja preše. Valja pripomenuti da je za odvajanje kalupa potrebna značajna sila, a najlakše ju je obvladati na navedeni način.
Višak voska, kad ga ulijemo u kalup, istječe na prednjoj strani u prislonjenu posudu u koju je provedena i hladna voda, koja na desnoj strani posude ističe u odvod, ako koristimo gradski vodovod. Ako se pri tom ravnamo ekološki vodu prepumpamo u veću posudu izvan prostorije i ostavimo da se hladi, a potom se može koristiti za hlađenje preše.
Dodatna prednost preše je da je rastavljiva i da je moguće kalup pri eventualnom oštećenju zamijeniti.
Bez velike muke s jednom prešom je moguće proizvesti od 50 do 60 satnih osnova na sat.
Kako pri tome nije potrebna upotreba razdvajala otpada mnogo dodatnog rada, tako da je moguče raditi s dvije preše istodobno. U tom slučaju se preše postavljaju sa svake strane sterilizatora. Tako se može na sat izraditi i više od 100 satnih osnova.
Naravno da je brzina izlijevanja i debljina satnih osnova ovisna o temperaturi voska. Pri tome ne smijemo zaboraviti da je silikonska guma vrlo dobra toplinski izolator. Zato je potrebno od ulijevanja voska do otvaranja kalupa počekati 35-40 sekundi. Satne osnove ulijevamo pri temperaturi od približno 75°C. Testirtali smo i lijevanje na nižim temperaturama i utvrdili da je postupak brži ali tako izrađene satne osnove imaju tendenciju pucanja.
Još o pripremi voska. Približno 30 kg voska kojeg očistimo, koliko je to god moguče, od primjesa navečer u uljnom sterilizatoru zagrijemo na 120-130°C približno 30 minuta. Potom sterilizator namjestimo na radnu temperaturu od 75 °C. Tijekom noći se vosak pri toj temperaturi stabilizira tako da je drugi dan pripraan lza ulijevanje satnih osnova. Iz približno 30 kg voska ulije se približno 290 satnih osnova.
Zaključak: Naravno da shvaćam da se moram prilagoditi okolini u kojoj živim, znam također da neke od certifikata ne mogu promijeniti. Pokušavam da barem ne unosim neke dodatne štetne tvario u pčelinje proizvode. Pčelarim tako na način kojeg bih slobodno mogao nazvati „u granicama onog što nam priroda još dopušta, održivo"
Priprema voska za zamjenu
Hvale vrijedno je zauzimanje kolege Grosara za upotrebu što manje zagađenog voska. A na predavanju o ekološkom pčelarenju prošli tjedan u UP „Pčelinjak" kolega Branko Vidmar nas je sve pozvao da se uključimo u ekološko pčelarenje gdje čist vosak igra presudnu ulogu. No ipak većina pčelara satne osnove kupuje ili mijenja za svoj vosak u slobodnoj prodaji, a nije za povjerovati da bi se ta većina i priklonila nešto zahtjevnijim normama ekološkog pčelarenja.
Do tada trebamo klimati s tim što imamo i nastojati da u svom pčelarenju koristimo što manje tvari koje ostavljaju štetne ostatke u vosku i drugim pčelinjim proizvodima.
Ja svoj vosak mijenjam u Apiviti u Varaždinu i izuzetno sam zadovoljan s kvalitetom satnih osnova koje se tamo izrađuju. Očekujem vrhunsku kvalitetu, a i sam se trudim da vosak kojeg dajem u zamjenu bude izvrsne kakvoće - koliko je to u današnjim uvjetima uopće moguće.
Saće ne izrezujem već ga kuham u parnom topioniku zajedno s okvirima. U moj topionik stane dva LR nastavka ili 3 Farar, a takav sličan proizvodi i prodaje LIP, Slavonski Brod.
Nakon što vosak prestane curiti, a još dok kapa, iz topionika izvadim okvire, otresem ih od voštine i u grubo očistim američkim nožem. Voštinu izvadim u kantu i u topionik stavim novu rundu okvira. I tako četiri puta. Nakon petog kuhanja vratim voštinu od prethodna četiri i sve skupa opteretim lijevano željeznom pločom i s dvadesetak kilograma teškim kamenim blokom. I tako kuham sve dok iz topionika ne prestane vosak curiti curkom. Taj vosak, od drugog kuhanja parom, je izuzetno žut, čist i vrlo prijatnog mirisa, gotovo kao od poklopaca.
Iz više tura iz parnog topionika odvažem količinu od oko 5,20 kg voska i stavim ga u inox posudu, s vodom, prvi puta kuhati.
Nakon prvog kuhanja, najmanje 30 minuta ključanja i 1 dan polaganog hlađenja, ostružem svu prljavštinu do žutoga, izvažem koliko pogača tad teži i po potrebi dodam voska da bude ukupno težine do 5,10 kn i stavim ga po drugi put kuhati.
Nakon drugog kuhanja, isto najmanje 30 minuta ključanja i 1 dan polaganog hlađenja, na donjem dijelu pogače još uvijek ima ostataka prljavštine, ali ona se vrlo lako skine do potpuno žutog voska, tako da je iste boje i gore i dolje.
Nakon toga pogaču izvažem i označim težinu koja je preostala. Na fotografiji br. 6 vidi se očišćena pogača nakon prvog kuhanja i isto tako očišćena pogača nakon drugog kuhanja.
Građevnjake, zaperke i poklopce kuham na početku ili na kraju i polagano skupljam taj čisti vosak u nadi da ću se u dogledno vrijeme i ja priključiti obitelji ekoloških pčelara.
I na kraju vosak ide u ostavu, označen po težini i razvrstan po kvaliteti.
