Naš kolega i prijatelj, dip.ing.šum. Davorin Krakar iz Požege ustupio nam je jedan vrlo zanimljiv članak koji u cijelosti objavljujemo. Svakako valja napomenuti da je i autor svih fotografija naš cijenjeni kolega Davorin.
Krakar Davorin dipl.ing sum. u mirovini
SADNJA
Svibanj po svibu, lipanj po lipi
Malo je zemalja u Europi koje se mogu pohvaliti tolikom biološkom raznolikošću autohtone
flore kao sto je mi u Hrvatskoj imamo. Vjerujem da ste i svoj pčelinjak smjestili upravo tame gdje
pčele mogu i koristiti blagodati okoliša tijekom vegetacijske sezone. Saznali ste vež da je jednoj
zajednici za održanje kroz godinu potrebno oko 24 kg peludi i oko 120 kg nektara. Nema li ove
paše pčelar će kriviti klimatske promjene, mrazeve iii suše, varou i sl. Jasno da on nije kriv što
je smjestio pčelinjak izvan dosega pčelinjeg leta. Oni poduzetniji ce se opremiti za selidbu
tijekom godine i tulumariti noćirna sa svojim blagom.
Ako ste već imali sreće da zimovnik iii stacionar postavite tako da je zajednicama osigurana već
postojeća različita paša u prednosti ste. A ako tek namjeravate osnovati pčeliniak konzultirajte
se sa pašnirn povjerenikom iii iskusnim upućenirn pčelarorn. Jasno je da je prioritet bar biti u
blizini nekih glavnih paša, kao bagremovih sastojina, rnješovitih šuma s dovoljne primjese divlje
trešnje, lipe iii kestena. Vinograde i voćnjake uz pčelinjak izbjegavajte na kilometre osim ako su
vaši pa zaštitu radite u sumrak iii noću za mirnog vremena na svoj rizik.
Bjelogorične šume su u proljeće pune tzv. proljetnog aspekta vegetacije i niz je proljetnica koje
koriste proljetno sunce dok ga nije počeo koristiti list stabala, uz livade i pašnjake tada će biti
sasvim dovoljne svježe peludi na visibabama, kukurjeku, mrtvoj koprivi, safranu, podbjelu,
rnaslačku, jetrenki, zlatnici, plućnjaku, puzavoj ivici, Ijubicama i sl., imeli ili moćnoj Iijesci. Još
prije cvatnje voća procvasti će drijenak, posebno dobro medonosan grm, ali i vrba iva. Pamtim
je kao pašu koja je dinamična i donosi povišenu živost na letima košnica i bolje da ne otvarate
košnice jer je pčela tada 'ljuta'. To je početak ožujka i tada se već pokazuju zajednice koje su
loše zimovale ili imaju staru maticu.
Nastavak paše slijedi na cijelom nizu biljaka koje će
zajednicama osigurati iskoristiti svojstvo brzog proljetnog razvoja, jasno ako ih ne 'sredi' mraz.
Cilj ovog osvrta je upoznati pčelare kako pomoći svojim pčelcima da popune okoliš pčelinjaka
biljnim vrstama koje će osigurati kontinuitet prinosa svježe peludi i nektara sadnjom i
oplemenjivanjem okoliša. Prednost ćemo dati izvornim domaćim sortama drveća i grmlja.
Samo poneke vrste su iz nekih dalekih svjetova, moderne u hortikulturi ili su invazivne. Pjesnik
D. Cesarić je to naznačio pjesmom: "Gdje god nađeš zgodno mjesto tu voćku posadi, jer voće
je blagorodno pa će da nagradi ". Kada za koju godinu porastu vase sadnice uzivat ćete
zajedno s vašim pčelama. Gotovo sam siguran da će se mjesta naći, ali i dati vam ideju da za
moguću živu ogradu posadite npr. već spomenuti drijen. Možete ga uzgajati i kao polustablo , ali
kao grm je praktičan zbog branja plodova. Kalina je uobičajena živica, ali je nemojte šišati
svake godine da se dobro razviju i cvjetovi na vrhovima. Jedna je od rijetkih vrsta koje podnose
posolicu iii zimsko soljene cesta. Glog ili trnjina je također izvrsna paša i formirajte je u redu da
može zatvoriti prolaz stoci. Gloga se u rasadnicima nađe i oplemenjenog pa cvate s
narančastim ili crvenim cvjetovima. Jednu izvrsnu i u većini drzave zaboravljenu prirodnu vrstu
posebno preporucuiem i zbog pčela i zbog vas jer u cvatnji daje predivan miris, a to je
klokočlka, Podosta je u prirodi prorijeđena jer se intenzivno sjekla za proizvodnju košara. Uz
rijeku Unu je česta. A imate Ii vlažnog zemljišta iskoristite ga za sadnju vrba. Pčela njen pelud i
nektar stavlja u prioritet u sto ćete se uvjeriti kada u blizini procvate uljena repica. Uvijek će
preferirati vrbin cvijet. Za iskoristiti je i svib. Jest da cvate za cvatnje bagrema ali ga pčela rado
posječuje zbog peludne paše koje u bagremovoj paši baš i nema. Isto je i sa šipkorn (divlja
ruža) koji dugo cvate, a neće narasti vise od 2 m.
Divlja trešn]a, a možete posaditi i pitomu, je vrsta kategorije šumskih voćkarica. Pčelarna je
moćna razvojna paša, a godina je da je morate i vrcati da ne oboji bagremov med. Pragmatičari
bi rekli 'kontaminira' sortni bagremov med. Nikada se nisam slagao s tom terminologijom!
Nakon cvatnje bagrema nastaje u prirodi zatišje u pčelinjim pašama , sve do kestenove paše.
Pčela se do tada snalazi na maslačku i cijelom nizu biljaka prizemne flore gdje izdvajam veliku
vrbicu, cigansko perje i bijelu djetelinu. Pčelari u Primorju i Dalmaciji tada sele na brdske i
gorske livade koje su u punoj cvatnji. Pčelari 'žabari' često sele na agresivnu amorfu
(ćivitniaču) koja je invazivna vrsta uz naše vodotoke gdje poplavnim iii zaobalnim vodama
osvaja šumske terene, ali i travnjake. Šumarima zadaje posebno zahtjevnu brigu kod obnove
šuma. Nemojte je još i sami širiti na terene gdje ne pripada.
Nije za zanemariti niti prizemno rašće koje je višegodišnje i s kojim možete oplemeniti okoliš
pčelinjaka. Izdvajamo majčinu dušicu, višebojnu mlječiku i gospinu travu. Obradovati će i
vas i pčele kada u nekom nasipu iii nekorištenoj lijehi obilno procvatu poslije toplog Ijetnog
pljuska. Za vlazna staništa vrlo je korisna pčelama velika vrbica.
Facelija, heljda i rauola.
U lipnju već prije lipe početak je cvatnje pitomog kestena. Sigurno već znate da je ova stara
šumska vrsta ugrožena rakom kestenove kore i da pomalo nestaje iii se smanjuje njegova
površina. Pored toga je izgubila i na uporabnoj vrijednosti drva koje je ponajviše služilo za
ekstrakciju trijeslovina ili kao seljačka građa za gospodarske prostorije i podove. Danas se
koristi za vinogradarske stupove i kolje samo kod vinogradara koji zadržavaju kapriciozno
klasičan izgled vinograda. Ne pokušavajte ispeći prase na ražnju uz vatru od kestenova drveta.
Načekati ćete se. Znanost je na sreću stvorila rezistentne klonove kestena uglavnom
korištenjern mikorizne zaštite korijena i takove se sadnice mogu nabaviti na hrvatskom tržištu.
Mada su izuzetno skupe preporučiti ću vam uz pčelinjak posaditi bar nekoliko kestena kao
solitarna stabla. Relativno brzo rastu i već u trećoi-četvrtoj godini pocinju cvasti i roditi. I za
površine uz Jadran se mogu naci sadnice maruna otpornih na rak kore. Ukrasite svoju okučnicu
ili pčelinjak jer ima i predivnu dekorativnu svrhu.
Ovdje treba spomenuti divlji kesten, nekada vrlo popularna vrsta u parkovima gradova i
drvoredima. Ne sadite ga, njegov cvijet pcela rado posječuje, ali je u sastavu peludi nepoželjnih
otrovnih tvari za pčelu.
Vrlo malo zahtjevna vrsta drveća je lipa. Sada ćete saznati da je zovu i 'slavensko drvo' ! A
zašto? Odgovor je 'zato što pravi debeli hlad' . To je prirodna domaća vrsta šumskog drveća koja
se javlja u mješovitim šumama prigorja i brda, a u parkovima je česta, Nekada je redovito
sađena uz vinograde jer se iz njene kore odvajao liko za vezanje vinove loze. Čudom, po
okučnicama se rijetko sadi. Kada naraste solitarno habitus joj je u obliku okrenutog srca, dok ne
ostari. Pčela je obožava, a posebno kada nakon cvatnje jos da mednu rosu. Rapsodija okusa i
mirisa u medu! Postoje tri vrste lipa kod nas, velelisna. malolisna i srebrna. Nećete pogriješiti
koju god izaberete. Šumarski gledano, lipe su prateća vrsta u šumarna kitnjaka i bukve, ali je
kraćeg životnog vijeka pa se nakon 70-80 god. starosti uklanja iz sastojina jer tada već dobiva
nepravu srž kao znak propadanja debla. Pčelari je najradije koriste za izradbu okvira jer se
promjenom temperature iii vlage u košnici najbolje drži i ne uvija se, a i dobro se obrađuje.
Nastavci od lipe se ne preporučuju jer su teški i manje trajni.
Posebno mjesto u prirodnoj flori mezofilnih šuma i šikara pripada krkavini, češće je zovu i
pasja lijeska. I ova se vrsta može uzgajati kao polustablo iii kao visoki grm. Gotovo ne traži
održavanje, a cvate cijelog Ijeta. Dobro medi i ima podosta peludi. Pčela je posječuje cijeli dan.
Zgodno ju je posaditi na pčelinjaku da pravi polusjenu i košnicarna i pčelaru. U planinskim
šumama Velebita česta je vrsta primorska ili kamenjarska krkavina.
Sve se rjeđe susrećemo s pomalo zaboravljenom šumskorn voćkaricorn oskorušom, I u
primorskim krajevima ima svoju vrstu koju nazivamo mušmulica. Svojom sadnjom spriječiti
ćete nestajanje ove vrste. I jos je podulji popis zaštićenih biljnih vrsta koje se sadnjom mogu
očuvati, ali to ostavimo stručnjacima i mi ih presadnjom ne smijemo širiti,
U svijetu alohtonih biljnih vrsta krovno mjesto zauzima euodija ili pčelinje drvo. Pčelari su je
već prilično rasadili. Imate Ii lokaciju koja nije rnrazište, a s dovoljno dubokim tlom posadite je jer
voli sunce i provjetren krajobraz. Rjeđe ce stradati od mraza i studeni, istina sarno dio grana
koje nisu dovoljno odrvenile. Brzo raste pa će kasnije kao odraslo stablo izmaći studeni i mrazu.
Treba se uvjeriti koliko je pčele posjećuju. Još dok je cvat u pupovima pčele će danima strpljivo
čekati na njima, a kada se otvore prvi cvjetovi na svakom će biti i preko 20 pčela. Slika podsjeća
na grabež.
Nešto manje česta vrsta koju su marljivi pčelari prenijeli ili stari vrtlari unijeli u parkove, onda dok
još nije bilo javne nabave, je sofora. Zahvalna pčelama Ijeti i uglavnom dugo cvate. Cvietići
znaju i otpasti, ali ih pčela nađe i na tlu. Na dubokim vlažnim tlima narasti će i do 30 m što na
solitarnom razgranatom stablu osigurava respektabilnu pašu.
Želite Ii nešto posebno, potražiti ćete sadnicu tulipanovca. Nađite mu dovoljno prostora na
okučnici ili pčelinjaku da kada poraste možete uživati u njegovim cvjetovima sličnim tulipanu i
lišću oblika lire. Ima hendikep da mu se cvatnja poklapa s cvatnjom bagrema pa pčela preferira
bagrem.
Jedna nova vrlo agresivna vrsta došla je zadnjih decenija i sama, a raznijeli su je jači proijetni
vjetrovi, moguće i ptice. U prirodnim šumama već pravi problem u mladim sastojinama mladika
(do 10.god.) i gustika ( do 20 g. starosti) otimajući brzim rastom prostor autohtonim vrstama.
Jedini koji 'trljaju ruke i jezičce su pčelari i pčele. Eno su je već uvrstili u sortni med, da prostiš.
Možda će postati i drvo budučnosti i paša budučnosti. Napokon, i bagrem nije naša autohtona
vrsta. Govorim o pajasenu. Nemojte ga i sami raznositi. Sumnjam da se na njegovom drvetu
isto tako da ispeci prase ili napraviti kaloričan pelet.
I da završim ovaj prilog s jednim biljnim rodom koji u prirodi ili u hortikulturi baš i nije čest. To je
javor s nekoliko vrsta, od planinskog javora, negundovca po parkovima, klena i maklena u
primorskim krajevima. Ovaj posljednji je pčelartrna interesantan jer zna vrlo dobro zamediti
mednom rosom i to bez posredstva insekta. Nisam se u praksi susreo s javorom šečercern od
kojeg indijanci vjekovima prave šečerni sirup.
Sredina je zime i brzo ce proljeće i poslovi na pčelinjaku. Do tada dok odrađujete dosadni
posao uređivanja okvira i nastavaka prokomentirajte s kolegama da Ii ponešto od nabrojanih
vrsta unijeti sadnjom na svoj pčelinjak. Sigurno sam ponešto i preskočio. U svojim udrugama
ocijenite da Ii napisati kakav program koji uključuje sve pčelare, možebitno i školsku djecu pa do
proljetnih dana još stignete.
Iz razumljivih razloga nisam spomenuo gdje doći do sadnica jer bi to bila reklama, ali zato
proguglajte i obiđite šumarske rasadnike ili privatne rasadnike na svom području.
Kao šumaru i pčelaru dozvoliti ću si i antagonizam prema recimo kulturi odabira sadnje na
gradskim površinama, od engleskog Ijulja do anemičnih mačuhica iii forzicija. Žrtve smo
svojevrsne invazije biljnim vrstama i okupacije tudim sadnicama. Svaka čast Mađarima i
Talijanima koji to vrhunski rade. U svemu je još dobro da i to nismo bagatelno dobili s istoka kao
npr. tzv. medne suplemente.
Sadite domaće hrvatske vrste.
Davorin Krakar
