Poljoprivreda koja je usko povezana s pčelarstvom, mijenja se
okrupnjavanjem površina i upotrebom novih sredstava u zaštiti bilja (insekticidi, herbicidi, fungicidi,
sredstva za poticanja rasta...). Uz to, proces urbanizacije i širenja urbanih prostora umanjuje i
fragmentira i poljoprivredne površine i ruralne prostore koji su do nedugo bili dostupni pčelama. Sve
su učestalije klimatske promjene, s naglim promjenama i u vrijeme kad ih ne očekujemo, sa sušama,
ekstremima temperaturama ili padavinama.
Globalizacijom je na naša područja stiglo niz bolesti na koje pčele nisu još navikle. Pojavom varooze
polovinom prošlog stoljeća shvatili smo da su pčele ranjive. Nakon toga je stigla nova Vairimorpha
ceranae (nozemoza), i niz virusa koji do tada nisu bili prisutni, a postojeći nisu imali mogućnost
nanošenja značajnih šteta. Na tehnološke bolesti ne obraćamo pažnju, a sve ćešće nanose značajne
štete. Svjedoci smo značajnih gubitaka pčelinjih zajednica u posljednjih desetak godina. Gubitci se
javljaju kod svih pčelara bez obzira na veličinu pčelinjaka, iskustvo i način pčelarenja (stacionarno,
seleće). U Hrvatskoj se još nisu pojavili mali kornjaš i žutonogi stršljen koji u dijelu Europe ugrožava
pčelarstvo, a nama su vrlo blizu.
Navedene promjene izazivaju stres pčelinjih zajednica, što je ranije bilo nepoznato. Pčele su manje
otporne, a bolesti se lakše razvijaju, više bolesti istovremeno, a time i nanose značajnije štete.
Umiranje pčelinjih zajednica se javlja bez jasnih znakova uzroka, bolesti ili trovanja.
Svi uzročnici bolesti prisutni u Republici Hrvatskoj prisutni su u svakoj košnici. Pojava ekonomskih
šteta na pčelinjoj zajednici ili na pčelinjaku ovisi o broju uzročnika i njegovoj brzini umnažanja,
pomognut utjecajem stresa.
Tehnologija koju primjenjujemo je definirana prije više od pola stoljeća. Moramo danas interpretirati
bolesti u promijenjenim uvjetima pčelarenja.
Kontrola zdravstvenog stanja pčelinje zajednice može se voditi na dva načina.
Jedan od načina je primjena sve jačih i različitih lijekova i sredstava za poticanje otpornosti,
odnosno, očekivati spasonosnu pomoć od kemijske industrije ili znanosti.
I drugo koristiti učinkovite mehanizme koje su pčele razvile kroz milijune godina i pomoći im.
Ovo sigurno nije najteži period kojem su pčele bile izložene tijekom 80 milijuna godina postojanja
kao socijalnih insekata. Pčele su vrlo prilagodljive, ista pasmina živi u uvjetima od pustinjskih do
dalekog sjevera. U svim uvjetima razvijeno je pčelarstvo koje proizvodi med i obavlja oprašivanje
samoniklih i kultiviranih biljaka. Lokalni uvjeti formiraju ekotipove koji su prilagođeni klimi, paši,
lokalnim bolestima i tehnologiji pčelarenja.
Pčelari su prisiljeni sve bolje poznavati bolesti i njihove drugačije simptome kojima se mora posvetiti
posebna pažnja. Higijena košnice, saća, pčela i pčelinjaka nikad nije bila važnija nego danas.
Kako se nositi s ovim problemima možete saznati na predavanju 24.10.2024. u 18:00 sati na adresi MO Peščenica, Njegoševa 10/1.
prof. Nikola Kezić
